Maj 2020.
Neverovatna vremena. Za samo nekoliko meseci gotovo celo čovečanstvo se izolovalo. U svojim kućama. Biće potrebno dosta razmišljanja da bismo mogli da iskristalizujemo sve što smo naučili i koje smo uvide stekli u ovim, poprilično neobičnim vremenima. U međuvremenu, čuli smo veliki broj izveštaja o oživljavanju prirode, jer smo mi, ljudi, bili mirniji nego inače…
Snagom sopstvenog straha, a u neprijateljskom okruženju, primorani smo da ostanemo tamo gde i istinski pripadamo – kući. Ponovo otkrivamo svoju slobodu od spoljnih veza koje smo doživljavali kao neophodne delove naših dana. Otkrivamo udobnost mesta u kojem smo dužni da ostanemo. Ponovo otkrivamo vlastite obaveze prema tom mestu. Nedostajali smo ti, kućo.
Koliko je važno u ova krhka vremena setiti se onih koji su izgubili luksuz bezbednog mesta zvanog ,,dom“; milioni izbeglica u kampovima blizu granice, mnogo više IRL, koji jednostavno nisu u mogućnosti da se vrate kući i ogroman broj beskućnika širom sveta, koji nikada nisu imali taj osećaj pripadnosti nekom mestu.
Takođe, prisetimo se onih koji se u takvim vremenima osećaju napušteno; početkom ,,pandemijske panike“ novinar iz Gračanice, sa centralnog Kosova, piše:
,,U momentu kada se skoro čitav svet nalazi u panici zbog širenja Covid – 19, o kome se ne zna mnogo, moje pitanje je – čiji su Srbi na centralnom Kosovu? Kome da se obrate i koga da slušaju? U stvari, pravo pitanje je – da li oni nekoga i zanimaju?
Takav osećaj nepripadnosti posledica je dužih neprijateljskih odnosa između vlada sa kojima su životi ovih običnih ljudi povezani, u Prištini i Beogradu. Ovo je mali pokazatelj potrebe za izgradnjom odnosa između to dvoje. ,,Otro mundo es possible“, u ovom čudnom vremenu otkrili smo da, ako uložimo malo volje i kreativnosti, moguće je mnogo stvari učiniti drugačije, bolje.
Naravno, ova situacija će se završiti i mnogi kažu da svet neće biti isti. Ne znamo kako će to izgledati, ali znamo da ćemo se vratiti spoljnom svetu, a naša haotična žurba podeljena između našeg „unutrašnjeg“ i „spoljašnjeg“ života će se nastaviti. I neka tako bude, to smo mi, ljudi; potrebno nam je mesto koje zovemo dom, a ipak željni da istražimo sve izvan tog doma. Ali, imajte na umu da priroda oživljava samo zato što je mi, ljudi, ne uznemiravamo… Takođe, imajte na umu – niste zaglavljeni u kući, tamo ste bezbedni. Izdržimo, još nekoliko dana…
Abdulah B. FERIZI
za KCR, maj 2020.
– Abdulah je iz Mitrovice, živi u Kosovu Polju i u poslednjih dvadeset godina bavi se mirovnim radom na Kosovu i šire. –
Ova publikacija nastala je uz finansijsku podršku Evropske unije. Njen sadržaj je isključiva odgovornost NVO AKTIV i članova Koalicije za pomirenje Kosova, i ne odražava nužno stavove Evropska unija.